Ćomo Perović: Kada je Primorje pobijedilo zlatnu generaciju Zvezde...

Napisao:  Pročitano 2709 puta petak, 06 maj 2016 17:14

Dragiša Perović, u crnogorskim košarkaškim krugovima poznatiji pod nadimkom Ćomo, govorio je u emisiji ''Novske sportske legende'' Radija Herceg Novi o svojoj igračkoj i trenerskoj karijeri. Dio intervjua sa nakadašnjim vrsnim košarkašem, danas trenerom koji radi u svom gradu, možete pročitati na našem portalu, dok kompletan razgovor možete poslušati na klipu u prilogu.

Karača je poznato okupljalište košarkaša, a tako je bilo i kasnih 60ih, kada je pokojni Rade Ogurlić oformio sjajnu generaciju mladića, među kojima je bio i Ćomo Perović, koji su ostavili neizbrisiv trag u zlatnoj eri košarke na prostoru bivše Jugoslavije. 

''Mi smo se svi skupljali na Karaču, gledali starije igrače poput Mike Milića i Slavka Perišiča i polako se zaljubljivali u košarku. Teren na Karači u to vrijeme bio je zemljani. Svaki dan smo ga polivali vodom sa izvora, da se ne bi dizala prašina. Okupljao nas je Rade Ogurlić, a uz Miška Vukovića koji je tada bio malo stariji od nas, trenirali smo ja, Milan Subotić, Boban Drašković, Marinko Kovačević….''

Perović ističe da su već tada počeli da rade i u zimskom periodu.

''Te zime 1967/68 dobili smo mogućnost da treniramo u Sali „Partizan“, ispod starog kina. Sklonimo sprave i radimo. Mala sala, ali lijepa. Tu se pojavio i Dragan Jovanović, mladi igrač koji se već tada bavio kondicijom i koji nam je u to vrijeme donio razne vježbice koje su unaprijedile treninge.''

Novljani su već te godine u Beogradu, na juniorskom prvenstvu države, pokazali kvalitet i pobijedili favorizovanu Crvenu Zvezdu.

''Osvojili smo juniorsko prvenstvo Crne Gore i to nam je dalo priliku da u Beogradu igramo državno prvenstvo. To prvenstvo je bila prilika da se otvori nova sala, u ovom slučaju velelepna sala na Novom Beogradu, „Palata sportova“. Prvi put smo igrali u velikoj sali. To je bio doživljaj. Izgubili smo od „Zadra“ i od „Radničkog“ iz Beograda, po dva-tri koša razlike. Ipak, pobijedili smo veliku „Crvenu Zvezdu“ , u kojoj su igrali Serjanović i Rakočević. To je bila zlatna Zvezdina generacija i prva pobjeda Primorja na jednom velikom turniru. Dočekani smo u Herceg Novom kao da smo osvojili prvenstvo Evrope.''

Nakon tih uspjeha Ćomo Perović je završio u Beranama, gdje je igrao I b ligu, a nakon toga u „Lokomotivi“ iz Zagreba, gdje je proveo narednih devet godina.

''Lokomotiva (kasnije Cibona) je na preporuku poznatog režisera Veljka Bulajića, koji je bio član uprave, boravila na pripremama u Crnoj Gori, gdje je tražila talente. Ja sam otišao na probu i prošao. Lokomotiva je godinu ranije osvojila Kup Koraća i radilo se jako. Tada su najbolji bili Plećaš, Bočkaj, Omašić, a od mlađih Veršek, Gospodnetić, Ercegović i Knego. Poslije su došli Pavlićević i Nakić. Ja sam 1976. godine kad je Novosel došao na kormilo kluba postao kapiten „Cibone“. Tada se nije išlo u inostranstvo, a nije bilo ni potrebe, jer je liga bila najjača u Evropi.''

Perović je tokom svoje karijere u Zagrebu dobijao pozive da nastupa za reprezentaciju Jugoslavije, ali nije uspio da ''upadne'' na uži spisak, jer je, kako kaže, konkurencija bila žestoka:

''Novosel me volio kao igrača i uvijek me je zvao na šire spiskove. Međutim, tada je u reprezentaciji bilo 12 igrača koji se nisu mijenjali nikad. Kada zauzmu mjesto, više ga nisu puštali. Dalipagić, Kićanović, Delibašić... konkurencija je bila ogromna. To je bilo zlatno doba jugoslovenske košarke, generacija koja je osvojila brojne trofeje.''

Nakon završene igračke karijere 1979. godine, Ćomo je odmah uplivao u trenerske vode:

''Nisam ni dva dana pauzirao, odmah sam počeo da radim na projektu Monting, tadašnjem hrvatskom prvoligašu, za koji su igrali mladi igrači Cibone. Tu sam bio 7-8 godina, a nakon početka rata sam se preselio u Sloveniju, gdje sam radio u Celju i Mariboru. Zatim sam se vratio u Crnu Goru, gdje sam trenirao malo u Podgorici, malo u Novom. Svaki dan sam na terenu. Volim to, bez toga ne mogu, provodim vrijeme sa omladinom i pokušavam da ih naučim onome što znam.''

Perović je bio poznat kao sjajan odbrambeni košarkaš, protiv kojeg se ni velikani ovog sporta u jakoj jugoslovenskoj ligi nisu proslavili:

''Košarka se bez odbrane ne može igrati. Treneri su mi davali zadatak da čuvam najbolje igrače protivničkih ekipa i ja sam te zadatke ispunjavao sa voljom i željom i to mi je oblično dobro polazilo za rukom. Najteže mi je bilo čuvati mog saigrača Plećaša. On je bio hrabar, vrhunski igrač, jedino mi je on zadavao probleme, sa drugima sam lako izlazio na kraj.''

Perović smatra da u Crnoj Gori ima talenatovane djece, ali...

''Ne radi se dobro, a i djeca kao da nemaju pretjeranu volju i želju da se bave košarkom. Smatram da u Crnoj Gori ima talenata, ali premalo vremena provode na terenu'', zaključuje Perović.

 

Video

ERSTE liga

9. kolo:

Lovćen - Ulcinj 76:69
Jedinstvo - Danilovgrad 100:97
Teodo - Primorje 120:70
Ibar - S.centar 79:64

slobodna: Sutjeska


Tabela:

1. Sutjeska 8 7 1 15
2. Lovćen 8 7 1 15

3. Ulcinj 7 6 1 13

4. Teodo 8 5 3 13

5. Ibar 7 4 4 12

6.
 Danilovgrad 7 3 5 11
7. Jedinstvo 8 2 6 10

8. S. centar 8 1 7 9

9. Primorje 8 1
 7 9