Fil Džekson: 11 principa liderstva

Napisao:  Pročitano 1850 puta sreda, 28 decembar 2016 09:17

Da li postoji iko kompetentniji i kvalifikovaniji da govori o liderstvu u sportu od čuvenog američkog košarkaškog trenera Fila Džeksona?

Najtrofejniji, i vjerovatno najbolji, trener u istoriji NBA lige je predvodeći Čikago Bulse njegovog ''letećeg visočanstva'' Majkla Džordana i LA Lejkerse ''Crne Mambe'' Kobi Brajanta osvojio čak 11 prstenova namijenjenih šampionima najjače svjetske košarkaške lige.

''Zen Master'' je u svojoj knjizi ''Eleven Rings: The Soul of Success'' sa čitaocima podijelio 11 principa liderstva zahvaljujući kojima se usavršio kao trener i uspio da ''ukroti'' snažne karaktere vrhunskih igrača poput Džordana i Brajanta, usmjerivši ih ka kolektivu i strijemljenju ka uspjehu.

Jedanaest principa liderstva Fila Džeksona:

1. VODI IZNUTRA - Liderstvo ne dolazi spolja, iz trenutne euforije, upoređivanja sa drugima i sl. Budi ono što jesi i liderstvo pronađi unutar sebe. Kako je vrijeme prolazilo, shvatio sam da što više govorim iz srca, to me igrači bolje čuju, razumiju i imaju više koristi od mojih savjeta.

2. STAVI EGO NA KLUPU - Neki treneri žele da uvijek imaju posljednju riječ i insistiraju na tome, ali sam ja uvijek nastojao da stvorim okruženje u kojem se svako pita i ima pravo na svoje mišljenje, od rukija, sve do veterana i superstarova. Ako je vaš glavni cilj da ekipu dovedete u stanje harmonije i jedinstva, to nećete uspjeti ako rigidno namećete svoj autoritet.

3. DOZVOLI SVAKOM IGRAČU DA SAM OTKRIJE SVOJU ULOGU - Jedna od stvari koje sam naučio kao trener je da ne možete na silu privoljeti igrače da postupaju prema vašim željama. Ukoliko želite da djeluju drugačije, morate ih podstaći da se promijene. Moj pristup je uvijek bio da igrače tretiram kao osobe, ne kao šrafove u košarkaškoj mašineriji. Inspirisao sam ih da sami otkriju koje kvalitete mogu donijeti ekipi, kakav doprinos mogu dati koji prevazilazi šuteve i dodavanja. Tu mislim na izdržljivost, hrabrost, karakter pod pritiskom. Mnogi igrači koje sam trenirao na papiru nisu bili ništa specijalno, ali su shvatili svoju ulogu i postali šampioni.

4. DOBAR SISTEM JE PUT KA SLOBODI - Džekson je poznat po napadačkom sistemu ''trougao'', alatu koji je koristio da svakom igraču iz petorke da slobodu u igri, a samim tim i veću odgovornost. ''Kod trougla me privuklo što svakom igraču nudi mogućnost da ispolji visok nivo kreativnosti, unutar jasno definisane strukture. Ovakav ofanzivni sistem ti ne dozvoljava da stojiš u mjestu i čekaš da Džordan ili Brajant izvedu neku ''magiju''. Svih pet igrača moraju non-stop da budu fokusirani, inače sistem neće funkcionisati. To podstiče igrače da razmišljaju, ''čitaju'' i zajednički rješavaju probleme u realnom vremenu, na parketu, ne samo u pauzama tokom tajm-auta.''

5. PRETVORI MONDENSKO* U SVETO - Smatram da je moj trenerski zadatak da izvučem nešto značajno iz jedne od najmondenskijih aktivnosti na planeti: profesionalnog igranja košarke. Zato sam uveo meditaciju na treninzima. Želio sam da fokus igrača proširim na nešto iznad X i O na taktičkoj tabli. Iz tog razloga smo često smišljali sopstvene rituale kako bismo treninzima dali karakter svetosti.

*svjetsko, svetovno, visokodruštveno

6. JEDAN DAH = JEDAN UM -  Igrači često na terenu moraju da donose važne odluke pod ogromnim pritiskom u djeliću sekunde. Otkrio sam da kada igrači sjede u tišini i sinhronizuju disanje, mnogo efektnije pomaže da se usklade na neverbalnom nivou, bolje nego bilo kakvi razgovori. Jedan dah jednak je jednom umu. 

Ukoliko igrače previše ograničite, oni će provesti mnogo vremena u borbi protiv sistema. Košarkašima je, kao i svima nama, potrebna određena struktura u životu, ali i dovoljno širine da mogu da se kreativno izraze.

7. SAOSJEĆANJE JE KLJUČ USPJEHA - Saosjećanje nije riječ koju treba ''razbacivati'' po svlačionici, ali sam naučio da par lijepih, ljubaznih riječi mogu imati jak transformacioni uticaj na odnose u timu, čak i među igračima najsnažnijih karaktera. Kada se Džordan 1995. godine vratio u Bulse nakon više od godinu ipo dana pauze, nije poznavao veliki broj saigrača i sa njima nije bio ''na istoj talasnoj dužini''. Tek kada se na jednom od treninga žestoko posvađao sa Stivom Kerom, shvatio je da prema saigračima mora imati prisniji, intimniji pristup. Morao je da razumije šta ih pokreće i motiviše, kako bi njihova saradnja bila produktivna. Taj trenutak ''buđenja'' pomogao je Majklu da postane lider koji saosjeća sa saigračima, što je doprinijelo stvaranju jednog od najboljih timova svih vremena.

8. PAŽNJA TREBA DA JE USMJERENA KA TIMSKOM DUHU, NE KA SEMAFORU - Kada igrač ne forsira šut i ne pokušava da svoj karakter nametne ostalima, njegove igračke sposobnosti se manifestuju na optimalan način. Kada košarkaš nije opterećen semaforom, on aktivira svoje prirodne sposobnosti, i na taj način uspijeva da ispolji sav potencijal, prevazilazeći sopstvene limite i pomažući saigračima da prevaziđu svoje. Kada se to dogodi, ekipa postaje mnogo veća cjelina od običnog zbira djelova. Takođe, mnogi treneri se previše brinu o taktici, dok je meni uvijek bio najvažniji timski duh i da li se igrači po terenu kreću u skladu sa njim.

9. PONEKAD MORAŠ DA ''IZVADIŠ PRUT'' - S vremena na vrijeme je važno razbuditi igrače i podići im nivo svijesti i odgovornosti. Jednom sam trening Bulsa održao u apsolutnoj tišini, igrači nisu imali pravo da govore. Drugom prilikom su trening utakmicu igrali u mraku, jer sam ugasio svjetla u sali. To nisam radio sa željom da im zagorča, život, već da ih pripremim za neizbježan haos koji ih očekuje istog trena kada stupe na košarkaški teren.

10. KADA SI U NEDOUMICI, NE ČINI NIŠTA - Košarka je akcioni sport i u njoj uglavnom učestvuju individualci sa ogromnom energijom, koji teže da urade nešto, bila šta, kako bi riješili probleme. Ipak, u određenim situacijama najbolje rješenje je - ne uraditi apsolutno ništa! U potpunosti se slažem sa filozofijom Sačel Pejdža, koji je rekao: ''Ponekad sjedim i razmišljam, ponekad samo sjedim''.

11. ZABORAVI NA PRSTEN - Lideri mrze poraze. Međutim, preopterećenost pobjeđivanjem (ili bolje rečeno negubljenjem) je kontraproduktivna, posebno kada dovede do toga da izgube kontrolu nad svojim emocijama. Opsjednutost pobjedama dovodi do poraza. Zato treba da stvorimo najbolje moguće uslove za uspjeh i da čekamo rezultat. Najbitnije je košarkaš igra utakmicu na pravi način i da ima hrabrosti da raste, i kao osoba, i kao igrač. Kada u tome uspije, već je prešao dobar dio puta ka prstenu.

photo: bigplay.com

tekst pripremio i preveo DV