Nikola Mijušković: Faktori koji najčešće dovode do uspjeha i neuspjeha u sportu

Napisao:  Pročitano 2400 puta ponedeljak, 04 maj 2015 23:00

Kako vrijeme prolazi, stiče se utisak da sport postaje sve više biznis i industrija, a da se udaljava od onoga što je on u osnovi - igra. U prirodi ljudske vrste je da preferiraju gotove proizvode i formule, dok izbjegavaju one teže puteve koji su posuti usponima i padovima, lekcijama i skrivenim poukama.

Međutim, da takve gotove formule postoje, vjerovatno bi ih svi mi imali, pa bi problemi nastajali samo zato jer nema problema. Ovaj tekst nema za cilj da skrati sportske muke, ili da posluži kao recept, već da stvori okvir za građenje produktivnih sportskih navika.

Dva plućna krila sportskog uspjeha su samopouzdanje i predanost treningu. U literaturi možete pročitati da i kada sportista posjeduje obije karakteristike, nije nužno da će postati vrhunski. Međutim, ukoliko nedostaje bilo koji od ova dva faktora, to nužno znači da nećete iscrpiti svoje potencijale. Kada god govorim o ovoj temi, sam od sebe se nametne citat čuvenog američkog tenisera Artura Eša: "Ključ uspjeha je u samopouzdanju. Ključ samopouzdanja je dobra priprema". Ova rečenica u cjelosti sadrži poruku koji bih želio da vam prenesem. Vjerujte u sebe, svakog trenutka dok krvavo radite u probijanju sopstvenih limita i otvorili ste vrata svojih sportskih snova. Ukoliko bilo šta od ovog ne posjedujete, Sizifov kamen koji gurate postaje sve veći, a strana sve strmija.

Danas je velika dragocjenost, neko će reći čak i umjetnost, prihvatiti kritike na pravi način i pretvarati ih u lekcije. Prvo, vrlo često su i kritike neutemeljene ili prenešene na način koji nije primjeren. Drugo, kritike se posmatraju kao direktan napad na ego i ruše mit o našoj uzvišenosti. Međutim, pravi sportista je sličan predatoru i ima kapacitet da iz svega izvuče ono najpozitivnije. Često kada vidim prave sportiste potvrdim svoju tezu da su oni alhemičari, koji sve oko sebe pretvaraju u sopstveni rast i razvoj. To je ujedno i način kako se treba odnositi prema kritikama. Svaka sadrži u sebi potencijal, samo ga treba prepoznati i iskoristiti.

O neuspjehu kao kamenu temeljcu uspjeha već je bilo govora u ranijim kolumnama. Ipak, treba još jednom ukazati na značaj poraza i shvatanje pouka koje on sa sobom donosi. Vodilja svakog sportiste bi mogla biti oblikovana citatom: ‘’Bacite me među vukove, vratiću se predvodeći čopor’’. Takođe, veoma je važno uvijek ostati smiren na terenu. Iako ova rečenica liči na izlizanu floskulu, istina je zapravo prilično drugačija. Matematički gledano, svaki trenutak koji je proveden u uznemirenosti, je trenutak manje koji se može posvetiti koncentraciji i analizi igre. Uznemirenost blokira zdravo rasuđivanje, strategije za nastavak igre, a čak je i dokazano da se povrede češće dešavaju u ovakvom stanju.

Sa druge strane, faktori koji najčešće dopinose neuspjehu su: umor, nedovoljno zanemarivanje remetilačkih faktora, slaba koncentracija i nedovoljna simulacija uslova takmičenja. Generalno, sasvim su jasni, ali se nameće potreba za nešto detaljnijim objašnjenjem poslednje-navedenog. Simulacija uslova takmičenja tokom treninga je kultura. Kultura koja kod nas nije na odgovarajućem nivou. Tek kada na treninge budemo dolazili sa istom energijom koja nas prati na utakmicama, imaćemo šanse da dotaknemo svoje maksimume. Svaki šut na najperifernijem treningu, dribling, pas, postavljanje u odbrani ili napadu moraju angažovati sve naše napore, baš kao što je slučaj u odlučujućim momentima najvažnijih utakmica. Takvim razmišljanjem i pristupom, postajemo profesionalci, a baš je profesionalizam ono što dijeli vrh od prosjeka.

Autoru teksta, sportskom psihologu Nikoli Mijuškoviću, se za više pitanja ili pojašnjenja možete obratiti na mail Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili putem Facebooka: https://www.facebook.com/sportski.psiholog.5?fref=ts