Nikola Mijušković: Značaj neuspjeha za razvoj ličnosti i sportske karijere

Napisao:  Pročitano 1611 puta utorak, 17 mart 2015 12:07

Plodovi našeg (ne)rada su uokvireni bojama uspjeha ili neuspjeha. Sa tačke gledišta jednog prosječnog čovjeka koji je zatrpan svakodnevnicom, uspjeh ili neuspjeh se posmatraju površno i jednostrano. Oni u sebi kriju nešto mnogo dublje i značajnije, samo što je na nama to, da li smo sposobni i motivisani da isto i pronađemo.

Sportska psihologija, kao disciplina koja apostrofira lični razvoj kroz sportske aktivnosti ima posebnu percepciju ove problematike. 

Život nam konstantno šalje vrijedne lekcije u kojima se krije ključ napredovanja u svim segmentima. Šta je to što nas sprečava da budemo najbolji što možemo biti? Zamislimo jednog mladog košarkaša pred kojim je svijetla perspektiva. Takav pojedinac se ne može vječno kriti od preuzimanja odgovornosti, već mora postojano stajati pred svim izazovima koji ga očekuju. Takvi izazovi podrazumijevaju šuteve pri isteku vremena, slobodna bacanja u momentima kada se utakmica lomi. Dešava se da mladi ljudi izgore u želji da daju svoj doprinos, pa se u svemu tome okliznu. Nije toliko bitan događaj koji nas ''je pogodio'', koliko je bitna naša reakcija na njega.

Potpuno je prirodno osjećati se loše poslije neuspjeha, ali to nije pametno. Iz svega što nam se dešava na terenu ili van njega možemo izvući pouku. Uspjeh je samo dokaz da ste trenutno kvalitetniji ili da ste neke stvari uradili onako kako treba. Ali isto tako, uspjeh je stara varalica. Postizanje uspjeha, pogotovo preko noći, često zavara čovjeka, stvori lažni osjećaj omnipotencije. Vrlo često, na temeljima uspjeha stvara se i nepotrebna subjektivnost. Sa druge strane, pravilno konzumiran neuspjeh otvara vam do tada nepoznate horizonte. Vrlo jasno i precizno, neuspjeh ukazuje kako ograničenja treba pretvarati u razvojne šanse. Svaki šampion je zapravo posledica dobro izanaliziranih neuspjeha.

Da li znate koliko poraste drvo ??? Drvo poraste najviše što može. Ne postoji niti jedan racionalan razlog zbog kojeg ljudi ne bi trebalo da teže istom. Za to nije potrebno mnogo. Predanost cilju i zdrava doza hrabrosti. Bol koju nam donosi percepcija neuspjeha traje vrlo kratko. Tek onoliko koliko nam je potrebno da shvatimo da smo preživjeli i da život ide dalje u svakom slučaju. Međutim, bol koju proizvodi bježanje od neuspjeha traje vječno, jer se ona zove kajanje. Stoga, poruka za sve sportiste, mlade ili starije, one koji se smatraju sportistima i one koji to žele biti: nemojte bježati od neuspjeha, preuzimajte odgovornost, pa i neka se ne završi sve kako treba. Makar nećete misliti čitavog života da ste mogli više.

 

Autoru teksta, sportskom psihologu Nikoli Mijuškoviću, se za više pitanja ili pojašnjenja možete obratiti na mail Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili putem Facebooka: https://www.facebook.com/sportski.psiholog.5?fref=ts