Crna Gora ima veliki deficit kvalitetnih košarkaša na spoljnim pozicijama. Ako izuzmemo naturalizovane Crnogorce: Ročestija u Sijeni, Rajsa u Makabiju i Kuka u Lijetuvos ritasu, svi ostali reprezentativci naše zemlje na pozicijama od ''jedinice'' do ''trojke'' igraju u Budućnosti ili prvenstvima u regionu.
Na košarkaškim utakmicama ih obično vidimo kako sjede na klupi, iza trenera koji daje instrukcije igračima na parketu. Ponekad nešto zabilježe, ponešto došapnu treneru, s vremena na vrijeme bace ''kosku'' košarkašu koji napušta teren i proslave lijepu akciju i bitan koš svog tima. Ko bi u tim trenucima zaključio da se radi o ljudima od čije stručnosti i rada, između ostalog, zavise rezultati ekipa, karijere igrača i sudbine prvih trenera?
Petar Stojanović za 4 dana puni 23 godine. Što znači da je prošlo već 15 godina od kada je prvi put, kao osmogodišnjak, u rodnom Cetinju, uzeo narandžastu loptu u ruke i uputio je prema košu.
Igor Dragojević je počeo da se bavi suđenjem na košarkaškim utakmicama 1993. godine. I u jubilarnoj, 20. godini sudijskog staža, dobio je poziv da sudi na Evropskom prvenstvu za košarkaše u Sloveniji. Jedina crnogorska pištaljka na ovom šampionatu se mogla čuti na 5 mečeva u Kopru, u Grupi D, gdje su se takmičile svjetske sile poput Italije, Grčke, Turske i Rusije.
Budućnost, Partizan, Efes, Panatinaikos... Svjetski i evropski šampion... Vlasnik ogromnog broja klupskih i individualnih priznanja... Živa legenda crnogorskog sporta - Vlado Šćepanović.