Postoji više puteva da se stigne do uspjeha u košarci. I svaki je trnovit, naporan i zahtjeva mnogo truda i odricanja. Jedan od načina da se uspije u karijeri je da vas primjeti neki crnogorski klub koji će vam biti odskočna daska za jake lige u inostranstvu (primjer - Šćepanović, Sekulić). Drugi je da veoma mladi pođete u stranu zemlju i da u njoj radite na svom košarkaškom usavršavanju (Mirotić, Todorović itd). Treći put je da se preko američkih koledža edukujete i pokušate da se domognete najjače lige na svijetu (Vučević), a ako u tome ne uspijete, da se vratite…
Rođena braća iz Bara, Miloševići, Nemanja i Stevan, pružaju ove sezone izvanredne partije za svoje klubove.
Kapiten ne može da bude svako. Kapiten ne mora da bude najbolji igrač u timu. Ali kapiten mora da ima iskustvo, znanje, harizmu, lideršip. Kapiten mora da preuzme odgovornost kad je najteže, da podigne moral ekipe kad ne ide, da izađe pred štampu nakon neuspjeha i motiviše svoje saigrače kako bi već u sljedećem meču ostvarili pobjedu. Momak koga smo intervjuisali ima sve karakteristike neophodne za sjajnog kapitena.
Zamislite jedan vaš dan. Probudite se, doručkujete, pođete u školu, na posao, na fakultet, na trening, vratite se kući, ručate, učite, izađete na kafu, večerate, pogledate neki film, seriju ili utakmicu, i opet na spavanje. A sad zamislite da putujete avionom, i da ta 24 časa provedete u vazduhu, na hiljade metara iznad zemlje. Osjećate li se kao da putujute na kraj svijeta?
Ženski sport je oduvijek u podređenom položaju u odnosu na muški. Još od Starog vijeka, kada žene nisu mogle da učestvuju na Olimpijadi, pa sve do danas kada sa neuporedivo više sredstava, vremena i truda ulaže u rad sa muškarcima. Zašto je to tako, teško je reći.Ipak, stvari u svijetu počinju da se mijenjaju: individualni sportovi u ženskoj konkurenciji ( plivanje, tenis, atletika...) su postali veoma popularni, a timski sportovi polako, ali sigurno, dobijaju na značaju.