Veljko Perović: Crna Gora je kao David - stvorena da pobjeđuje Golijate!

Napisao:  Pročitano 3154 puta utorak, 02 avgust 2016 19:38

Iver ne pada daleko od klade, kaže narodna poslovica, koja kao da je pisana za Peroviće iz Herceg Novog. Glava porodice, legendarni Dragiša Ćomo Perović, nekada je sa velikim uspjehom igrao košarku u Primorju, Ivangradu i Ciboni, a potom se okrenuo trenerskom poslu, kojim se i dan danas bavi u svom gradu na crnogorskom jugu. Njegov sin Veljko je, kako bi Italijani rekli za dijete koje krene profesionalnim koracima jednog ili oba svoja roditelja, ''figlio d'arte''. Nešto manje uspješan kao košarkaš, ovaj 33-godišnjak je na dobrom putu da u trenerskom pozivu ''pretekne'' svog oca, za kojeg kaže da je najzaslužniji za njegovu ljubav prema ''igri pod obručima''.

''Košarku osjećam i živim cijelim svojim bićem, a za to je odgovoran moj otac, koji mi je od najranijih dana svojim znanjem omogućio da razumijem poruke velikih majstora našeg sporta'' - kaže Veljko.

Danas član stručnog štaba seniorske reprezentacije Crne Gore i trener u mlađim kategorijama Makabija iz Tel Aviva, svoje prvo igračko iskustvo imao je u dresu podgoričke Budućnosti:

''Budućnost je moj matični klub. Najljepše vrijeme u košarci proveo sam srastajući sa uspjesima tog kluba krajem dvadesetog vijeka. Svi najbolji mladi košarkaši Crne Gore bili su na okupu, okruženi najboljim trenerima u regionu. Kao i svaki mladi košarkaš najvaznije je da pravovremeno budeš izolovan od svih negativnih uticaja kako u samom sportu, tako i oko njega. Treba razviti taj imunitet od najranijih dana. U mom slućaju zahvaljujući ocu i ljudima koji su vodili KK Budućnost imao sam priliku da već na startu karijere sarađujem sa najvećim stručnjacima. Iskreno, vjerujem da je tadašnja mlada generacija našeg kluba kvalitetom i zasluživala pažnju tih velikih imena.''

Perović je tokom karijere u podgoričkom klubu, a potom zagrebačkom Benstonu, Istri iz Pule, holandskom Roterdamu, te, na koncu, Zrinjevcu iz glavnog hrvatskog grada, imao čast da uči od svjetski priznatih stručnjaka, poput Duška Vujoševića, Bogdana Tanjevića, Slavka Trninića...

''Duško Vujošević je bio nevjerovatno osvježenje za nas u toj dobi. Govorio je jezikom koji do tada nismo imali prilike da čujemo, jedan trening sa njim je bio kao dva mjeseca sa drugima. Na svakom treningu se brinulo o najsitnijim detaljima i bacalo se na glavu za svaku loptu, uporno i sa bezgraničnom energijom. Poput sunđera smo upijali svaku njegovu riječ i misao. Bogdan Tanjević, koji je godinu dana prije dolaska osvojio titulu prvaka Evrope sa Italijom, donio nam je evropski šarm. Bio je pun energije i velike želje da mi mladi igramo. Štitio nas je i kudio i svima dao šansu da zaigramo ravnopravno sa ostalim iskusnijim košarkašima i reprezentativcima. Nama mladim igračima udahnuo je dušu. Bili smo zaštićeni kao sibirski tigrovi, ali ne daj bože da smo pokušali da to zloupotrijebimo. Trening u Budućnosti u to vrijeme je bio jači nego bilo koja utakmica u Jugoslaviji. Prof. dr. Slavka Trninića susrećem poslije sezone provedene u KK Benston. To je čovjek iz kojeg govori košarkaški univerzum. Jedno ljeto smo proveli trenirajući desetak sati dnevno. Omogućio mi je razumijevanje košarkaške igre, o kojem do tada nisam mogao niti da sanjam. Čak bih rekao bih da sam trenirajući sa njim košarkaški “progledao“. U to vrijeme da sam imao milion dolara, platio bih samo da radi sa mnom. Vjerujem da ni to ne bi bila adekvatna nadoknada.''

Interesantno je da je Veljko trenerskim poslom počeo da se bavi u istom klubu u kojem je to učinio legendarni Ćomo. Taj klub, koji je u međuvremenu sa Monting ime promijenio u Zrinjevac, predstavljao je odskočnu dasku za ovog ambicioznog momka:

''Igrajuči košarku nisam uspio da se nametnem u najvećim timovima i moram reći da me sam pristup radnika u košarci nije zadovoljavao. Već tada sam znap da ću biti trener. Danko Drakulić, poznati zagrebacki advokat i menadžer, prilikom jednog susreta, kada sam imao 25 godina, rekao mi je da što prije prestanem da igram i što ranije uhvatim “zalet“ kao trener. Sjutradan sam čuvenom direktoru “Montinga“ Vladi Vanjku i jedinom treneru koji je vodio tri najveća hrvatska kluba do trofeja, saopštio da više ne igram košarku, te da želim posao trenera u mlađim kategorijama. Nakon jedne sezone me postavio za šefa struke omladinskog pogona.''

Veljko je narednih nekoliko sezona radio u Hrvatskoj, gdje je sa juniorim Splita osvojio prvenstvo države, nakon čega je uslijedio poziv ''ponosa Izraela'', čuvenog Makabija iz Tel Aviva.

''Na preporuku Borisa Sinkovića stigao sam u Split, u akademiju Nikole Vujčića, koja je tada bila sastavni dio tog velikana svjetske košarke. Mladen Šestan, proslavljeni hrvatski trener i strateg, koji je osvojio sijaset medalja vodeći mlađe kategorije hrvatske košarke, prepoznao je u meni osobu koja bi bila u stanju da mu pomogne da izgura i tu ponovo fantastičnu generaciju do seniora. Braća Bender, Žižić, te Paolo Marinelo bili su najveći izazov, kojem niko ko ima oči ne bi u to vrijeme odolio. Uz Mladena Šestana, koji mi je omogućio rad sa najvećim talentima, što je za mene najveće iskustvo na kojem ću mu uvijek biti zahvalan,  postao sam prvak države sa juniorima. Nakon što je Split zapao u velike probleme, Šestan je “izvukao“ Bendera, Žižića i mene u KK Kastela. Kontinuitet rada i napredak svih uključenih, omogućio nam je odlazak u Makabi godinu dana kasnije.''

Mlađi trener iz porodice Perović ne krije oduševljenje uslovima u najpoznatijem izraelskom klubu:

''Makabi je jedan od pet najvećih košarkaških organizacija Evrope i za mene je predstavljao priliku koje se ne odbija. U klubu ništa ne fali. Dosta ljudi me pita kakav je to sistem. Tajna je u tome je svaki čovjek tamo sistem, s tim što klub ulaže resurse da se on realizuje. Radeći u tom klubu dobija se nevjerovatno iskustvo, brza obuka. Znanje se stiče, energiju imaš ili nemaš, ali iskustvo je neprocjenjivo. Izuzetna je čast biti dio velike familije Makabi.''

Veljko je prošlog ljeta bio asistent u juniorskoj reprezentaciji naše zemlje, dok ga je ove njegov bivši trener, Boša Tanjević, priključio stručnom štabu seniora.

''Lani sam u nacionalnom timu osjetio nevjerovatnu strast učestvujući na juniorskom prvenstvu Evrope. Kao sportista uvijek navijam za slabije u borbi protiv jačih. Fasciniran sam tom biblijskom pričom o Davidu protiv Golijata. Ne pobjeđuje najveći, nego najjači duhom. Sportska borilišta su možda jedina preostala mjesta gdje pravda skoro uvijek pobjeđuje, tako da je predstavljati Crnu Goru za mene stalna inspiracija. Očekivanja u predstojećem ciklusu nemam, svi su “veći i jači od nas“, ali mi smo stvoreni da ih pobjedimo.''

Veljko, koji je protekle sezone u Makabiju brinuo o razvoju igrača u mlađim selekcijama i učestvovao u radu stručnog štaba prvog tima, dok je prije dvije godine u drogoj ligi samostalno vodio B tim ''ponosa Izraela'', Ironi Ramat Gan, kaže da nema dugoročne planove za budućnost.

''Ovo je sport koji ne podnosi dugoročna planiranja. Želim samo da mi se strast prema sportu zadrći dugo godina, a sa strašću su dometi neograničeni i sve je moguće.''

ERSTE liga

 

Tabela nakon 18. kola:

1. Lovćen 16 14 2 30
2. Ulcinj 16 14 2 30
3. Sutjeska 16 12 4 28
4. Teodo 16 11 5 27
5. Ibar 16 7 9 23
6. Danilovgrad 16 5 11 21
7. Jedinstvo 16 5 11 21
8. Primorje 16 3 13 19
9. Studentski centar 16 1 15 17

Četiri prvoplasirane ekipe igraće u Superligi, dok će se preostalih 5 nadmetati u Ligi za opstanak