Marko Perović: Trenerski posao je zanat, a svaki trener je drugačiji zanatlija

Napisao:  Pročitano 2401 puta četvrtak, 22 mart 2018 14:29

Televizija Sport Klub nedavno je pokrenula inicijativu koja je pozitivno ''zarazila'' cio region: turnire ''Basket4kids'' za klince rođene 2005/06. godine i mlađe, koji su održani u svim zemljama bivše Jugoslavije!

Najmasovnije košarkaško nadmetanje u Evropi, čiji je promoter bivši sjajni šuter Budućnosti Vladimir Kuzmanović, pobralo je fantastične kritike i zaradilo veliku medijsku pažnju, kako u komšijskim zemljama, tako i u Crnoj Gori, koju će na završnom, TOP 10 turniru u Beogradu, predstavljati KK Junior.

Dječaci podgoričkog kluba bili su najbolji u konkurenciji 16 klubova koji su se takmičili na turnirima u Crnoj Gori, pa će od 17. do 20. maja, paralelno sa F4 seniorske Evrolige, u Beogradu učestovati na završnom turniru projekta Sport Kluba.

Priliku da uživaju u vrhunskoj košarcu i istovremeno odmjere snage sa svojim vršnjacima iz regiona, članovi Juniora zaslužili su uspjehom na finalnom turniru za Crnoj Gori u Podgorici, na kojem su kao pobjednici izašli iz uzbudljivih okršaja sa All Star-om 2014 i As-om.

Pobjednički tim tokom cijelog takmičenja znalački je pored aut linije predvodio Marko Perović, što nam je dalo povod da ga kroz sljedeći razgovor bolje upoznamo i predstavimo široj javnosti.

Prvo pitanje koje smo postavili mladom treneru je i ono najlogičnije, pitanje koje se u ovakvim prilikama podrazumijeva: Kada i zašto si odlučio da se baviš trenerskim poslom?

''Trenerskim poslom se bavim 5 godina, a košarkom od ''malih nogu''. Puno vremena sam provodio u dvorani na Cetinju, kako na svojim treninzima, tako i gledajući treninge starijih selekcija i posebno seniorskog tima Lovćena, na koje me otac tada vodio. Tih godina, kada je Lovćen predvođen trenerom Kadijom igrao značajnu ulogu u ligi tadašnje zajedničke države, jedva sam čekao domaće utakmice pred punom dvoranom. Dok sam igrao za mlađe selekcije kluba uvijek me zanimalo čemu koja vježba služi, razmišljao sam da li neka "akcija" može i drugačije da se igra, tražio od tadašnjih trenera neke stručne materijale koje su donosili na treninge... Najiskrenije da kažem, već od juniorskog uzrasta sam razmišljao: "Kad ja budem vodio trening, to ću raditi tako i tako..''. Uz takav stav i zainteresovanost za samu igru, ali i manjak fizičkih karakteristika za ozbiljnu košarku, najlogičnije je bilo da joj se posvetim na drugačiji način'' - uveo nas je Marko u svoju trenersku priču.

Naravno, bez korijena nema stabla, bez temelja nema kuće, pa tako ni dobrih rezultata ne bi bilo bez dobre trenerske škole, koju je 28-godišnji Cetinjanin 'pohađao' u svom rodnom gradu.

''Prvo sam počeo, s vremena na vrijeme, raditi neke individualne treninge sa drugovima sa kojima sam igrao, koji su nastavili da se profesionalno bave košarkom, a onda mi je moj trener iz mlađih selekcija Marko Maka Kaluđerović otvorio vrata svoga kluba Cetinje MNE i omogućio mi da, iako početnik, učestvujem u radu svih selekcija u klubu, na čemu mu dugujem veliku zahvalnost. Nakon toga sam dvije godine proveo u KK Lovćen kao pomoćnik Mirka Prorokovića u seniorskom timu, takmičeći se u u crnogorskoj i Balkanskoj ligi i radeći u jednom ozbiljnom sistemu. U Lovćenu sam dobio slobodu da učestvujem u kreiranju i vođenju treninga seniorske ekipe, a uz to sam kao glavni trener predvodio juniorsku ekipu. Uslijedila je sezona pauze u smislu rada u klub, ali ne i pauze od košarke, jer sam to vijeme iskoristio za lično usavršavanje, posjećivanje trenerskih seminara, kampova... Ponosan sam na prijateljstvo i bezgranično zahvalan na savjetima Goranu Miljkoviću Fincu, nekadašnjem treneru Spartaka iz Subotice, Crvene Zvezde, Radničkoga... To je čovjeka koji je nekoliko godina bio savjetnik Luki Pavićeviću u nekoliko timova i univerzitetskoj reprezentaciji, čovjeku koji je na posljednjem Evropskom prvenstvu kao savjetnik sjedio na klupi Mađarske. On mi je omogućio da skoro dva mjeseca provedem u mađarskom prvoligašu KTE Duna, čiji je glavni trener selektor mlade reprezentacije te zemlje, pratim njihov rad u svim selekcijama, pripreme utakmica tima i mlade reprezentacije, pa čak i da na nekoliko treninga lično radim sa njihovim mladim igračima'' - opisao nam je Marko svoja iskustva tokom prvih godina trenerske karijere, a potom nastavio o svojim direktnim i indirektnim učiteljima:

''Na Yubac kampu na Kopaoniku sam sarađivao sa Veselinom Tozom Matićem, nekadašnjim trenerom Partizana i Zvezde, sa Vladom Đurovićem... Rad sa njima i maratonski razgovori o košarci, igri, taktici, jako mnogo su mi pomogli. Od starijih kolega sam naučio da je trenerski posao zanat i da je svaki trener drugačiji zanatlija. Mislim da su treneri sa prostora bivše Jugoslavije avangarda kada je u pitanju makar evropska košarka. Predavanja i ideje pokojnoga profesora Ace Nikolića su i danas moderna, a broj evropskih titula Željka Obradovića, takođe govori u prilog mojem miđljenju. Pešić se 'iz penzije' vrati u posrnulu Barselonu i osvoji Kup, Kokoškov je prvak Evrope... Od tih trenera treba svakodnevno učiti'' - tvrdi Marko.

Perović je od prošle jeseni angažovan u radu Košarkaškog kluba Junior, sa kojim je, osvojio, u uvodu opisano, takmičenje Sport Kluba za teritoriju Crne Gore.

''Na poziv vlasnika kluba Dejana Vukmanovića sam od ove sezone u timu Juniora, ponavljam,TIMU, jer od škole košarke, pa do prve juniorske ekipe, svi funkcionišemo kao prava homogena cjelina. Uspostavljen je sistem rada koji polako počinje da funkcioniše po inerciji, što je strašno bitna stvar u svakoj organizaciji. Ove godine se našim dječacima ukazala šansa da učestvuju na turniru koji je fenomenalno organizovala televizija Sport Klub, što smo sa ogromnim zadovojstvom prihvatili. Iskreno, na početku nismo imali neke prevelike  takmičarske ambicije, cilj je bio ono što je realno bitno: da se djeca druže, igraju košarku i da se ovaj divni sport promoviše u cijeloj zemlji. Međutim, ređali smo pobjede i išli sa turnira na turnir, pa se kod igrača, a da budem iskren i kod nas trenera, probudila izvjesna takmičarska euforija. Epilog je prvo mjesto, bez poraza, i plasman na TOP 10 turnir u Beogradu, koji će se igrati u vrijeme F4 Evrolige, a učestvovaće 6 prvaka turnira država iz regiona i još četri ekipe iz Evrope čiji seniorski timovi izbore F4 u Beogradu. Uživaćemo gledajući završnicu Evrolige i naši klinci će ukrstiti koplja sa vršnjacima iz regiona i nekoliko evropskih velikana i smatram da je za igrače koji su na početku svojih karijera velika stvar što su dobili ovakvu šansu'' - sa ponosom konstatuje mladi trener.

Marka smo zamolili da nam kaže nešto više o KK Junior, kao i pionirskoj selekciji, za koju je u klubu zadužen:

''Kad sam sam sa Dejom razgovarao o ambicijama pionirske selekcije za ovu sezonu, ona još nije ni bila formirana. Svega nekoliko igrača je prošle godine igralo prvenstvo,a kako Junior ima polaznike u različitim podgoričkim školskim salama, zajedno smo napravili selekciju igrača i postavili cilj da se ta ekipa uigra za godine koje su pred njima. Ligaški dio u našoj grupi završili smo na drugom mjestu iza Budućnosti, uz skor 13 pobjeda i 3 poraza, prije svega zahvaljujući igračima koji su me odlično prihvatili, usvojili moj način rada i, moram reći, sjajnim uslovima koje nam je Dejan Vukmanović. Tu mislim na neograničeno vremensko trajanje termina u salama, kondicionog trenera koji je sa nama na treninzima, najsavremenije rekvizite koji su nam potrebni za kvalitetan rad. Uz maksimalnu slobodu i povjerenje koje kao trener imam kada je u pitanju selekcija igrača i organizovanje svih aktivnosti, želio bih da se zahvalim i roditeljima koji nam daju bezrezervnu podršku i imaju razumijevanje za neke moje "prohtjeve". Moram na kraju da napomenem da Junior igra značajnu ulogu u Prvoj juniorskoj ligi, takmici se i u drugoj, kadeti su takodje u Superligi, mlađi pioniri su u vrhu tabele...''

U finišu intervjua interesovalo nas je Markovo mišljenje o najčešćim problemima sa kojima se treneri početnici susreću u crnogorskom košarkaškom ambijentu, na šta je naš sagovornik kazao:

''Ne postoji posao bez problema, a posao trenera je svakodnevno rješavanje problema. I slavni treneri, među kojima su neki koje sam ranije pominjao, imali su igrače koji su prije podne radili, a popodne trenirali, pa su postajali šampioni... Ja sam mlad trener, na početku karijere, i nije moj zadatak da lociram probleme na nivou zemlje, trudim se da se nosim sa izazovima u svojoj svakodnevici, u klubu u kojem radim. Zadovoljan sam jer imam sreću da radim ono što volim, u dobrim uslovima i da imam slobodu u radu. Trenerski posao je nesiguran, to je činjenica, ali ako imaš istinsku strast prema poslu koji radiš, na svaki trening ćeš dolaziti sa osmjehom, bez obzira na okolnosti.''

Za sami kraj razgovora, Marko nam je kazao nešto više o svojim planovima:

''Trudim se da sebi postavljam kratkoročne ciljeve, bilo da je to napredak nekog od igrača ili rezultat tima, i na tome radim. U međuvremenu sam studirao i završio menadžment u pomorstvu, jer smatram da čovjek u životu ne smije da se usko fokusira na samo jednu stvar, već bi valjalo da ima šire obrazovanje. Logično je da mi je ambicija da kao glavni trener jednog dana preuzmem neku seniorsku ekipu, na meni je da radim i usavršavam se, i to će se ostvariti'' - samopuzdano zaključuje perspektivni trener.