Đorđije Mumin: Crnogorski borbeni i ambiciozni bek šuter u Majamiju

Napisao:  Pročitano 4083 puta petak, 27 decembar 2013 15:10

Košarkaši porijeklom sa Žabljaka se mogu izbrojati na prstima jedne ruke. U ovom gradu na sjeveru naše zemlje ne postoje košarkaški klubovi, niti adekvatni uslovi za rad - trenutno je u fazi izgradnje Sportska Dvorana, i nadamo se da će ona nešto promijeniti na tom polju. Ipak, i pored te činjenice, Žabljak ima svog predstavnika u Americi.

Đorđije Mumin, za razliku od njegovih kolega koje smo ranije predstavili u ovoj rubrici, još uvijek nije koledž igrač. Đole je maturirao na na jednoj od najboljih privatnih akademskih škola u Americi - American Heritage, gdje je na 4. godini bio nominovan za ''National Honor Society'', tj. posebno zvanje za studente koji odudaraju svojim znanjem i ponašanjem u školi. High School je završio sa maksimalnim prosjekom, ali je i pored ponuda nekoliko koledža koji se takmiče u D1 i D2, odlučio da se upiše u takozvanu Prep School.

Riječ je o školi koja studente godinu dana priprema za univerzitete, i koja im daje priliku da se usavrše, a istovremeno dobiju na vremenu u izboru novog koledža. Đolev Prep School se zove  Elev8 Sports Institute, nalazi se u Palm Beach-u (Majami) i radi se o najnovijoj Nike školi, dok mu je trener Genon Bejker, individualni trener NBA superstarova, kao što su Lebron Džejms i Amari Stademajer.

19-godišnji, 196cm visoki, bek šuter, koji je u SAD stigao zahvaljujući Marinu Sedlačeku kog je upoznao na njegovom košarkaškom kampu u Njujorku (u tome mu je pomogao i Momir Gajić), za naš portal je opisao svoj put od Male Crne Gore (Žabljak) do velike Amerike:

Šta je najviše uticalo na tebe da zavoliš košarku, kada i gdje si počeo da se baviš ovim sportom, i ko su tvoji idoli – košarkaški i životni?

- Ljubav prema košarci je uvijek bila prisutna u meni. A na pitanje šta je konkretno uticalo da poželim da postanem košarkaš, odgovorio bih da je to bilo osvajanje titule svjetskog šampiona reprezentacije Jugoslavije u Indianapolisu, kada smo u finalu savladali nacionalni tim Argentine. Od tog trenutka uvijek sam sebe zamisljao kao košarkaša koji će u budućnosti da se bavi i živi za taj sport. Sjećam se da sam kao mali imao dres Predraga Stojakovića i koš u dvorištu, gdje sam šutirao i zamišljao sebe kao profesionalnog igrača. Takođe, moram da naglasim, košarka je postala moja opsesija kada sam se, u šestom razredu osnovne škole, preselio sa svojom porodicom u Podgoricu, gdje sam se upisao u klub Zorana Vujičića koji se zvao Fair Play i kome je trener bio Marko Kokotović. Kasnije sam prešao u KK Podgoricu gdje sam proveo naredne 3,4 godine pod vođstvom Vidaka Razića, Dejana Jašovića, Miloša (Miga) Kovača i Petra Mijovića, kada smo osvojili drugo mjesto u Crnoj Gori u kategoriji kadeta. Što se tiče košarkaskih idola - ja pripadam mlađoj generaciji koja nije zahvatila eru Majkla Džordana i Dražena Petrovića,  pa bih izabrao igrače koje sam imao priliku da pratim svakodnevno, a to su Kobi Brajant, Rej Alen, Peđa Stojaković..., dok je moj životni idol otac Veselin, koji mi je velika podrška i životni savjetnik.

Opiši nam sebe u nekoliko riječi – Koje su tvoje osnovne ljudske i igračke karakteristike?

- Sebe bih opisao kao osobu koja je srećna, ispunjena pozitivnom energijom, koju prenosim na ljude u svojoj okolini, druželjubljiva, iskrena i naravno ozbiljna u onom čemu  težim u zivotu. Moje igračke karakteristike su borbenost, požrtvovanost i sposobnost da svojim šutem donosim prevage u utakmicama. Bek šuter koji na terenu ''gine'' i u odbrani. U svakom timu gdje sam bio imam reputaciju upornog i velikog radnika, što za mene mnogo znači.

Vjerujem da će mnoge interesovati tvoj odgovor na pitanje koje slijedi – kako se živi u Majamiju, šta sve taj grad nudi i da li si uživo gledao neki meč NBA šampiona i eventualno se upoznao sa nekim od superstarova iz Majami Heat-a?

- Majami je grad snova gdje je opuštena atmosfera. To je grad uživanja u kom se osjećaš kao da si na krovu svijeta. U Majamiju je tokom cijele godine tropska klima i to je jedna od glavnih vrlina ovog regiona. Majami ti pruža savršen noćni život, uživanje na plažama od kojih je najpoznatija “South Beach”. To je grad sporta u kome se izuzetno cijeni košarka, američki fudbal i bejzbol. Ljudi uživaju u sportu, što uspjesi timova iz ovog grada dokazuju iz godine u godine. Imao sam prilike da budem prisutan na košarkaškim mečevima popularnog šampiona. Moji utisci sa tih utakmica samo oslikavaju jačinu Miami Heat-a koji je favorit i ove godine za osvajanje šampionske titule. Nažalost nisam imao prilike da se upoznam sa nekim od igrača, što ne znači da neću u bliskoj budućnosti.

Kakvi su uslovi za košarku u tvojoj školi i kakav je kvalitet srednjoškolskog takmičenja u kom se nadmeće tvoja ekipa? Da li bi mogao da nam je uporediš eventualno sa crnogorskom ligom?

- Imam sreće da sam dio Elev8 košarkaškog programa, koji je jedan od najbolje organizovanih u Americi. Uslovi su odlični, a posebno kvalitet trenera koje imamo. Treninzi su nam veoma intezivni i uporedo sa košarkaškom spremom, stavljen je akcenat na fizićkim i mentalnim pripremama. Imamo talentovan tim i igramo nacionalni raspored, što znač da igramo sa timovima iz raznih dijelova Amerike. Teško je da se upoređuje američka košarka sa košarkom u našoj zemlji - ovdje se igra mnogo brže i agresivnije i atletizam igrača je impresivan, ali je pitanje koliko dobro bi se adaptirali na evropski stil košarke. Moram da pomenem plejmejkera sa kojim igram, Redži Rid,  jer vjerujem da ne postoji igrač u Evropi njegovog godišta (1996.) koji je bolji od njega u odbrambenim zadacima.

Đole, imaš sjajne ocjene u školi. Možeš li da nam kažeš koliko je važno studirati i paralelno sa košarkaškom se razvijati kao individua i ličnost? Kako ti uspijevaš da uskladiš obaveze na ova dva fronta?

- To je tačno…pa sve zavisi od osobe do osobe - koliko ozbliljno shvati ova dva fronta u kojima se nimalo nije lako boriti. I naravno, Amerika je obezbijedila mladim ljudima sistem koji omogućava školu i sport zajedno, ali gdje škola uvijek ima prednost u odnosu na sport. Univerziteti traže dobre ocjene da bi te primili kao studenta, ma koliko bio dobar sportista. Ja vrlo lako uspjevam da uskladim moje obaveze, jer imam tačno isplaniran dan: znam koliko treniram, koliko učim i koliko imam slobodnog vremena. Poenta je da su disciplina i rad su dva osnovna elementa koja osoba mora da posjeduje da bi dostigla svoje ciljeve.

Koje su tvoje ambicije u godinama koje slijede?

- Osoba sam koja uvijek ima velike ambicije. Ubrzo ću potpisati za jedan od univerziteta. To će se desiti u narednih nekoliko mjeseci. Takođe moje ambicije za narednih nekoliko godina su da diplomiram na nekom od tih univerziteta i da imam uspješnu koledž karijeru. Ali sve mora korak po korak.

Na osnovu intervjua sa Džordžom, kako ga zovu u Americi, zaključili smo da Žabljak i Crna Gora imaju itekako dobrog ambasadora u svijetu, i nadamo se da će naše gore list imati uspješnu karijeru!