Luka Bogavac i Vuk Vučević: Stopama očeva ka košarkaškim visinama

Napisao:  Pročitano 1304 puta ponedeljak, 05 novembar 2018 10:27

Očevi su im bili poznati košarkaši, a sada su vrsni treneri koji rade u francuskoj Pro A ligi. Nebojša Bogavac je pomoćnik francuskom selektoru Koleu na klupi Strazbura, dok Savo Vučević u eliti predvodi Burž, koji je tu i doveo.

Luka Bogavac i Vuk Vučević takođe su se odazvali pozivu ''igre pod obručima'' i stopama svojih muških roditelja krenuli ka košarkaškim visinama.

Ova dva talentovana košarkaša na početku intervjua pitali smo kada su napravili prve košarkaške korake i koliki su uticaj na njihov izbor imali njihovi očevi.

LUKA: Počeo sam se bavim košarkom sa svojih 9 godina i naravno da je tata veliki uticaj na mene, samim tim što je tada bio aktivan igrač i košarka je bila glavna tema u našoj kući!

Lična karta:

Ime i prezime: Luka Bogavac
Godina rođenja: 2003.
Pozicija: Plej
Visina: 190cm
Klub: Strazbur

VUK: Prve korake u ovom sportu sam napravio sa pet godina. Kao sasvim mali išao sam na tatine utakmice i to je uticalo da počnem i ja da treniram. Mada, vjerovatno mi je košarka u genima, jer su je igrali moj tata, stric, ujak, i danas moja braća!

Lična karta:

Ime i prezime: Vuk Vučević
Godina rođenja: 2002.
Pozicija: Bek
Visina: 196cm
Klub: Burž

Lukin košarkaški put je krenuo iz Crne Gore, dok Vuk, koji je rođen u francuskom Šoleu, svoje početke vezuje za Francusku.

LUKA: Prve treninge sam odradio u kolašinskom klubu KK Gorštak kod Dražena Draškovića. Želim da istaknem da sam vidan napredak osjetio u radu sa trenerom Miroslavom Jankovićem, a kasnije nastavio sa Draženom Dulovićem.

VUK: Moj otac je 2007. godine bio trener u Antibu i tada sam uzeo košarkašku loptu u ruke i više je nisam ispuštao!

Mladi crnogorski košarkaši su nam ukazali na prednosti činjenice da su im očevi poznati akteri iz svijeta košarke, kao i na mane koje takva uloga sa sobom nosi.

LUKA: Prednosti su što je kompetentan da mi ukaže na moje dobre i loše stvari koje uoči na treninzima i utakmicama, a sa druge strane mana jer je inače mnogo zahtjevan kao trener, a prema meni je to na još višem nivou. Međutim, kada se sve sabere, smatram da je dobar mentor.

VUK: Prednosti su što mi on može puno pomoći i dati prave savjete. Puno razgovaramo i to mi pomaže da košarku vidim iz jednog posebnog ugla. Sa druge strane, nije uvijek prednost igrati u klubu gdje je vaš otac trener, jer ste vi uvijek trenerov sin i uprkos kvalitetima koje posjedujete, ljudi misle da ste privilegovani. Medjutim ja idem svojim putem i ne osvrćem se previše na takve stvari.

Naše momke smo pitali kakvi su uslovi za rad u francuskim klubovima, kao i da li uspijevaju da usklade sportske i školske obaveze.

LUKA: U Strazburu je zaista sjajna organizacija. Sve je prilagođeno sportistima, od treninga, preko slobodnog vremena, do škole, a uslovi za rad su zaista na visokom nivou. 

VUK: Burž je klub koji je vrlo dobro organizovan i imamo odlične uslove za rad. Velika se pažnja posvećuje svim aspektima razvoja. U školi imamo sportsko odjeljenje tako da imamo dosta vremena za treninge.

Interesovala nas je ocjena nivoa liga za mlađe kategorije u Francuskoj, što je Luka preuzeo na sebe:

LUKA: Ja konkretno igram u konkurenciji igrača do 18 godina, što dalje implicira da sam najmlađi igrač u timu. Ima igrača koji igraju za francusku i švajcarsku reprezentaciju, selekcije se baziraju na izuzetnim fizičkim sposobnostima igrača, tako da nije jednostavno igrati ovdje.

Vuk je proljetos bio član kadetske reprezentacije Crne Gore, koja na Evropskom prvenstvu u Novom Sadu nije uspjela da sačuva elitni status pod vođstvom Bobana Savovića koji od ove sezone radi kao pomoćnik Sava Vučevića u Buržu. 16-godišnjeg mladića smo pitali šta nije ''štimalo'' u našem nacionalnom timu.

VUK: Nije na meni da pravim analizu o učinku reprezentacije, ali mislim da nam je falilo malo više timskog duha, naročito u odnosu na ekipu od prošle godine, kod koje je to bio glavni kvalitet. To mogu uporediti jer sam i prošle godine bio na pripremama sa reprezentacijom. Što se tiče moje igre, mislim da nisam dobio pravu šansu koju sam zasluživao, ali sam zadovoljan onim sto šam prikazao na terenu.

Luku i Vuka smo pitali koliko često dolaze u Crnu Goru i da li jednog dana vide sebe u dresu nekog od naših klubova.

LUKA: U Crnu Goru dolazim dva puta godišnje. Ako nekog dana zaslužim dres nekog do crnogorskih klubova, naravno da bi rado za njih zaigrao, ali to sve zavisi od mog košarkaškog razvoja.

VUK: Dolazim u Crnu Goru svakog ljeta da posjetim familiju. Kada su crnogorski klubovi u pitanju, volio bih da zaigram za klub u kojem je igrao i moj otac, KK Mornar. 

Vukov brat od strica je naša NBA zvijezda, Nikola Vučević. Zanimalo nas je da li su njih dvojica u kontaktu i da li mu centar Orlanda daje savjete u vezi karijere.

VUK: Naravno da smo u konstantnoj komunikaciji. On mi je uzor na terenu i van njega i kada god imamo priliku da se čujemo, vrlo pažljivo slušam njegove savjete.

Za kraj smo sinove poznatih crnogorskih košarkaških radnika, i ko zna, možda jednog dana nove zvijezde naše košarke, zamolili da nam otkriju svoje ambicije.

LUKA: Neki od mojih košarkaških ciljeva su da zaigram u nekoj od najboljih liga na svijetu i, logično, da obučem dres crnogorske reprezentacije!

VUK: Biću kratak - NBA liga!