Koti je reka' da dođeš u Budućnost?

Napisao:  Pročitano 8685 puta nedelja, 28 oktobar 2018 23:10

Svi smo mi u Crnoj Gori doktori za analizu prosutog mlijeka, ali da ne bude ona klasična priča ''rekao sam vam da će tako biti'', kada je već svima jasno da brod tone - prvih par rečenica ovog teksta, od prije tačno godinu dana, sažimaju ono u šta sam duboko vjerovao, vjerujem i vjerovaću, ono što je donijelo rezultat, što se pokazalo kao uspješna formula - u Budućnosti domaći igrači MORAJU da igraju veću ulogu!

Budućnost je prošle sezone napravila jedan od najvećih uspjeha u svojoj novijoj istoriji. Osvojila je ABA ligu. Izborila Evroligu. Sa dva stranca (Gordić je NAŠ, iako na papiru nije). Lendri, Gibson, plus treći Dolmen, koji je stigao pri kraju i donio potrebno iskustvo u odlučujućim mečevima. Tačka. Ostalo naši momci, nosioci igre, najbolji, kad je najpotrebnije.

Iskreno, plašila me Evroliga. Strahovao sam da će ovi naši da dobiju ''kompleks veličine''. Nerealnu sliku o sebi samima. ''Napravićemo najbolji tim ikada'' i slično...

Lijepo je što je renovirana ''Morača'', fenomenalno je što će u Podgoricu doći Fener, CSKA, Real... Stvarno me radovala činjenica da smo opet u evropskoj eliti. Ali me istovremeno plašilo da ćemo se vratiti staroj politici - dovođenju preplaćenih stranaca koji će ugušiti domaće igrače. I naravno - to se dogodilo!

Molim vas, nemojte ovo shvatiti kao neki jeftini lokal-patriotizam ili, ne daj Bože, nacionalizam. Nema to veze sa tim. Samo sa činjenicom da je našim momcima stalo. Strancima nije. Njih baš briga. Čast izuzecima.

Lendriju na primjer. Prosječan igrač, koji je valjao Budućnosti i radio je ono što se od njega tražilo, guleći koljena u svakoj utakmici. Gibsonu, čiji je rođak pravio spektakl na tribinama u finalnim obračunima sa Zvezdom. Oni su imali osjećaj pripadnosti klubu, to se vidjelo.

I onda pogledate Erl Klarka... Iskreno, takvu indolentnost u životu nisam vidio. Kao da mu je ispod nivoa da savije koljena i proba da odigra neku odbranu. Zadovoljava se šutićima sa poludistance preko ruke, bez trunke želje i agresije, bez imalo volje. Talenat je tu, evidentan je, ali talenat bez energije = 0. Ništa. E sad, da igra gratis, pa da kažeš, dobro je to, al dečko će ove godine da uzme oko pola miliona eura...

On je, kapiram, došao u Podgoricu, razmišljajući: ''Idem Bogu iza leđa, igraju Evroligu, daju mi dobre pare, meni banja da nabudžim statistiku i produžim karijeru... Ipak sam ja igrao u NBA, sa Kobi Brajantom''. Eh, druže da ti znaš koliko je to ovdje kod nas irelevantan podatak, da znaš kojem broju ljudi je ''Dejo Savićević sjedio na klupi'' i kome je sve ''Vlado Šćepanović nosio torbu na treninge'' (u smislu da smo mi sami za sebe bolji i od najboljih), shvatio bi da si, realno, nebitan, te da moraš da dokažeš da vrijediš.

Šta reći za Koti Klarka... Cifre su mu loše, ali on se bar, vele, trudi... Znam ja kroz Podgoricu masu momaka koji bi se trudili toliko, ako ne i duplo više, kad bi im Budućnost dala šansu, ali nemaju kvalitet za nju. Ali, Klark je MVP VTB lige!!! Za razliku od mog prijatelja Duja, koji je ovdje mnogo suptilnije i pomnije analizirao tehničko-taktičke i statističke kategorije, ja ću Kotija prokomentarisati u stilu francuskog novinara, koji je čitajući podatak da su fudbaleri Zvezde prije debakla (6:1) u Ligi šampiona od PSŽ-a imali niz od 35 mečeva bez poraza, napisao: ''Protiv koga su, dođavola, igrali?''. Koti, protiv koga si, dođavola, igrao, kada si uspio da budeš MVP? Ili šta ti se, kod vraga, desilo u međuvremenu?

Kad smo već kod Francuza, da pomenemo i Džeksona. Dečko očigledno ima dobru ruku, reprezentativac je silnih ''trikolora'' godinama, igrao je u dva navrata u Barsi, nemoguće da ne vrijedi... Nikad nije bio ''prva violina'', ali nikad nije bio ni igrač koji poklanja lopte rivalima kada se lomi meč (kao večeras protiv Cedevite). 

Kraft, pravo da vam kažem, ne zaslužuje ni da bude pomenut. Momak jednostavno nije u stanju da postigne koš, što je u sportu koji se zove KOŠarka ozbiljan problem. Dobar je defanzivac. Super, nek potpiše za Liverpul, u košarci treba znati i nešto u napadu. Džikić je, recimo, prije par sedmica uspio da uvrijedi cjelokupnu košarkašku javnost, parafraziraću, riječima: ''Samo ko se dobro razumije u košarku, zna koliki doprinos Kraft daje ekipi''. Pa ako daje toliki doprinos, zašto večeras nije uopšte ulazio u igru? I ptice na grani znaju da su tom Ameru već spakovani koferi i namijenjena šut karta. Zašto je onda uopšte bio u Zagrebu? Zar nije bilo bolje povesti Starovlaha, koji nije fenomen, ali bi bar par minuta ostavio srce na terenu? Istina je Džile da mi ovdje možda nismo eksperti, ali, kao što si i sam rekao, ovo nije pozorište, određenu košarkašku kulturu ipak imamo. Gledali smo dobre i loše igrače i znamo da odredimo razliku. Kraft je, jednostavno, loš.

Omića, tako se čini, Džikić nije ni htio, on je iznuđeno rješenje, igrač koji je kasno stigao i čak i pokazao da može biti koristan, tako da će, za sada, biti pošteđen.

A sada, dame i gospodo, glavno pitanje: Ko je doveo ove ljude??? Ko ih je skautirao, ko se informisao kakvi su van terena, kakvi su za hemiju ekipe, ko je odlučio da su igrači za Budućnost? Dovedeni da prave razliku u Evroligi, a ne mogu da je naprave ni u ABA...

Uprava, menadžerske zavrzlame, sponzori, Džikić? Svi zajedno? Niko od pomenutih? To zapravo uopšte i nije glavno pitanje, teško da će iko snositi odgovornost, ali ko god da je, katastrofalno je pogriješio...

Džikiću hvala na svemu, donio nam je neizmjernu radost, neočekivanu titulu. Ali sada djeluje kao da je pogubio konce. Kakva je ovo večerašnja izjava, ''neki igrači su frapantno sebični, ja sam uradio sve što sam mogao''? Zar nije rekao da on igrače kritikuje, ali i štiti? Ovdje djeluje da štiti isključivo svoju zadnjicu... Ko je kriv za ''blackout-e'' koji se makar u jednoj četvrtini dešavaju u gotovo svakom meču? Ko je kriv što se ne znaju hijerahije, što igrači na terenu djeluju kao muve bez glave? Ko je kriv što se ne nazire ni I od IGRE, što se ekipa ''raspada'' u odlučujućim trenucima? Takođe, iskreno, teško mi je da povjerujem da nakon prošlogodišnjeg uspjeha Džile nije imao odriješene ruke i vodio glavnu riječ u izboru igrača za ovu sezonu...

Džikić je nedavno izjavio da ne voli kada javnost igrače dijeli na ''ove'' i ''one'', misleći na košarkaše koji su prošle sezone iznijeli najveći teret i pojačanja (čitaj - pogoršanja). Međutim, ko je iole obratio pažnju tokom utakmica, vidio je da Džikić prvi to radi. Pravo da vam kažem nisam primijetio da je ijednom podigao ton Klarkovima ili Džeksonu, dok konstantno obećava seksualne usluge majkama crnogorskih košarkaša. Inače, da skrenem s teme, zašto treneri na našim prostorima još uvijek sebi daju za pravo da se tako obraćaju profesionalnim košarkašima? Uopšte, ikome? Zato što su izgubili loptu, promašili koš, zaboravili akciju, pogriješili rotaciju? Ma dajte, molim vas... 

Džikić je nesumnjivo dobar trener, i zlonamjerni su oni koji njegovu ulogu u prošlogodišnjem uspjehu žele da umanje navodnim sudijskim favorizovanjem Budućnosti ili nedoraslošću Alimpijevića, trenera Zvezde u finalu. Budućnost je tada jednostavno bila pravi tim, sada to nije i nadamo se da srpski stručnjak smoći snage da je ''popravi''.

Pravo da vam kažem od Budućnosti ove sezone u Evroligi nisam očekivao nikakav rezultat. Koliko god uložili, to nije dovoljno za ovaj nivo. Jednostavno smo malo tržište, nismo atraktivni za velike sponzore, uvijek će neko drugi imati više. Kvalitetni stranci će ići u Real, Barsu, Makabi itd, i tamo će gristi da bi ostali ili pošli u NBA, dok će ostali poput Erla Klarka, u poznoj fazi karijere, ili Koti Klarka, koji nije taj kalibar, dolaziti u manje klubove, kao što je Budućnost, da uzmu pare i da se što bolje prodaju dogodine. Neće ih biti briga šta ostavljaju iza sebe. Sa njima ćemo imati pet-šest pobjeda (možda), bez njih bismo imali tri-četiri - suštinski se ne mijenja ništa! 

Zar onda nije bolje ulagati u domaće igrače? One koji će koštati manje, a dati više, makar energetski, ako ne kvalitativno? Oni koji će kada gube, gubiti sa dostojanstvom, koje će publika bodriti i u pobjedi i u neuspjehu, jer su naši momci, jer je ovo njihova kuća, jer im je stalo. Zar nije bolje dati šansu Iliću i Nikoliću, kroz jake mečeve ih kaliti i za sopstvenu budućnost i za reprezentaciju, nego gledati nonšalantnost Klarka, kojeg boli uvo? I oni bi isto bili u stanju da izgube 30 razlike u Madridu, ali čisto sumnjam da bi izgubili od ovakve Cedevite koja je u fazi rekonstrukcije. Nema dovoljno kvalitetnih igrača za Budućnost? Novac koji se daje Klarkovima i Džeksonima nek se uloži u edukaciju stručnog kadra, u poboljšanje uslova za treninge, u skauting itd. Onda će ih biti! Uz par dobrih, ali zaista dobrih stranaca, profesionalaca, koji će podići nivo kluba i kvalitet baze domaćih igrača... gdje bi nam bio kraj...

Ovako se plašim da će umjesto Krafta doći neki novi Kraft, te da realne, suštinske promjene ove sezone neće biti. A ''ko visoko leti, nisko pada'', zapisali su mnogo mudriji od nas. Šta će biti sa Budućnošću ako ponovo ne osvoji ABA ligu? Šta će biti sa ABA ligom ako Budućnost doživi katastrofu u Evroligi, pa se njeno mjesto u eliti počne ozbiljno razmatrati? Ne želim ni da pomislim...

Stranci, koji ostanu ili dođu, moraju da dokažu da zaslužuju da budu dio tima, ali i domaći, koje forsiram kroz cio tekst, moraju mnogo bolje, jer ni oni do sada nisu ispunili očekivanja. Svi moraju da shvate šta je Budućnost, da ona nešto znači svima nama, da nije poligon za testiranje ličnih limita i živaca navijača. Što bi rekao jedan moj prijatelj: ''Košarka će se ođe uvijek igrati'', sa vama ili bez vas!

Nada - da će sezona Budućnosti dobiti nagli zaokret, da će početi da pada poneka pobjeda u Evroligi, da ''Morača'' neće uskoro postati pustinja, da će krenuti serija uspjeha u ABA ligi - i dalje gori.  Naprijed ''plavi''!