Aleksandar Radojević: Kada te život udari u glavu, često ne možeš da se snađeš

Napisao:  Pročitano 1250 puta ponedeljak, 10 septembar 2018 11:20

Kanadska NBA franšiza Toronto Reptors je u ljeto 1999., kao ne malo iznenađenje, sa 12. mjesta na draftu izabrala Aleksandra Radojevića, 221 centimetar visokog momka iz Herceg Novog, studenta Barton Kauntija. U tom trenutku, Radojević je bio najbolje rangirani košarkaš sa eks-Ju prostora na draftu – ikada. Bolji i od Petrovića, Divca, Kukoča, Rađe… 

''To je bilo, ne znam ni kako da opišem taj osjećaj. Recimo, kao da osvojiš Evroligu, totalna euforija deset, 15 dana... Ja sam tog dana ispunio snove došao do NBA lige”, priča Radojević, a prenose ''Vijesti''.

U prvoj sezoni u kanadskom timu, sa velikim Vinsom Karterom i Trejsijem Mekgrejdijem, Radojević je više vremena proveo na rehabilitacijama, nego na parketu…

“Povrijedio sam se dva puta u deset i po mjeseci. Malo ko je to mogao da izdrži. Takođe, nakon prve povrede vratio sam se prebrzo na teren. Poslije tri mjeseca i deset dana sam igrao, a takva povreda leđa zahtjeva minimum šest mjeseci pauze. Operacija nije bila teška, ali morao sam više da mirujem. Šteta, bio sam u životnoj formi. Imao sam 124 kilograma, četiri odsto masti, sve goli mišić...Trenirao sam po sedam-osam sati, dok su ovi vrhunski igrači trenirali po dva – nisam iz hale izlazio. Borio sam se da napravim status”, kazao je Radojević.

Novski gorostas nažalost nije uspio da napravi veliku karijeru... Kao talentovani centar igrao je u Lovćenu i Budućnosti, a iz Podgorice se i preselio na koledž. Nakon epizode u Reptorsima nastupao je za ljubljansku Olimpiju i Bon, prije povratka u NBA, u dresu Jute, gdje se nije dugo zadržao. Novi povratak u Evropu, iskustva u Poljskoj, na Kipru i Bugarskoj, prije odluke da ''okači patike o klin'' 2012. godine.

“Meni je košarka dala sve u životu. Skoro 15 godina sam bio profesionalac. Prošao sam sve – Evropu, koledž, NBA… Sve je super dok igraš – putuješ od grada do grada, od države do države, treninzi, utakmice... Sve je to lijepo, ali ima rok trajanja i karijeru završiš, a da ne znaš mnogo o pravom životu. Kada te život udari u glavu, često ne možeš da se snađeš”, kaže Radojević, koji je, međutim, nakon košarkaške karijere uspio da izgradi “obični” život: sa porodicom živi u Kanadi, gdje ima građevinsku firmu.

“Živim u Kanadi posljednjih pet godina. Moj prijatelj i ja smo vlasnici građevinske firme – pravimo montažne kuće, brvnare... Sada, recimo, gradimo kuću od 850 m2. Potpuno sam van košarke, nisam praktično potrčao od 2012. godine, kada sam završio karijeru”, kazao je Radojević.

Bivši košarkaš priznaje da NBA ligu uopšte ne prati, a tek “krajičkom oka” osmotri košarkaška dešavanja na eks-Ju prostorima. .

“Gledao sam finale ABA lige, protiv Crvene zvezde. Budućnost se vratila gdje je bila prije 15-ak godina. Ukoliko pogodi sa strancima, može da napravi nešto ove sezone u Evroligi. Ali, jak je to ritam, Evroliga - ABA liga, mnogo je utakmica, putovanja... U svakom slučaju, Budućnosti želim puno sreće. Ja sam proveo lijepo vrijeme u klubu i ostao u dobrim odnosima sa nekim ljudima. Vesko Barović je prema meni bio veoma korektan, kao i Danilo Mitrović”, kazao je Radojević.

 

Radojević je rođen u Trebinju, a odrastao je u Herceg Novom.

“Ima nostalgije, naravno da ima. Od 17. godine živim van kuće, a sa 19 sam otišao iz zemlje. Dolazio sam povremeno. Imam želju da dođem u Herceg Novi – to je grad koji najviše volim. Kada dođem vidim se sa prijateljima Savom Đikanovićem i Balšom Radunovićem”, zaključio je Radojević.

photo: Getty Images