Šta je zajedničko kupu Sutjeske i tituli Mornara? Ćaka i Radoje!

Napisao:  Pročitano 2612 puta subota, 02 jun 2018 08:42

Nikšićani Marko Ćalić i Radoje Vujošević možda nisu igrači poznati širokim narodnim masama, ali se radi o momcima koji su ostavili trag u istoriji crnogorske košarke.

Od kada je Crna Gora 2006. godine postala nezavisna država, naš Košarkaški savez je podijelio 24 pehara namijenjanih prvaku zemlje i pobjedniku kupa, a od tih trofeja samo dva nisu pošla u ruke košarkaša Budućnosti. Sutjeska je 2013. godine osvojila kup i prekinula dominaciju Podgoričana, da bi pet godina kasnije Mornar uspio da detronizuje novopečenog ABA šampiona sa čela državne lige.

Koji su zajednički sadržaoci u uspjesima Nikšićana i Barana? Odgovor je: Ćaka i Radoje, jedina dva košarkaša koja su osvojila crnogorsko prvenstvo i kup, a da to nisu uradila noseći dres Budućnosti!

''Uvijek se na početku sezone postavljaju neki koliko-toliko realni ciljevi. Međutim, kada se završi sezona i podvuče linija, rezultate koje smo napravili ove sezone nije mogao da predvidi ni najveći optimista'', ponosno kaže Ćalić i nastavlja:

''Gledaoci su svjedoci svih velikih pobjeda kroz Aba ligu, Evropu i na kraju osvojenu titulu, ali nisu svjedoci da smo prošli ozbiljan i težak rad na treninzima. Odličnom atmosferom unutar tima i kluba i velikom vjerom u svoj kvalitet i ono što nam je zadavao stručni štab na čelu sa Pajom, došli smo do nenadanih visina. Rasli smo kao tim iz utakmice u utakmicu, stigli među 4 najbolje ekipe u bivšoj velikoj Jugoslaviji, uporedo u Evropi do najboljih 8 u Fibinom kupu, gdje nas je samo jedna loša utakmica koštala prolaza u TOP 4. Protiv velike Crvene Zvezde smo u polufinalu regionalnog takmičenja opet dokazali da se u Baru igra ozbiljna košarka, da bi na kraju kao nagrada za sve stigla istorijska titula''

Centar Radoje Vujošević ima titulu više od svog sugrađanina i saigrača, jer je kao član Budućnosti 2014. godine podigao šampionski pehar. Ipak, ovog puta ukus pobjede je mnogo slađi.

''Kao što znate, ova sezona je bila veoma duga, teška i naporna. Stići do polufinala ABA lige, ravnopravno se nositi sa Zvezdom, a potom igrati Superligu i u finalu savladati Budućnost, ogroman je uspjeh za ovaj klub i grad. Ne nalazim riječi da opišem koliko je zadovoljstvo poslije ovakve godine, koja je krunisana na veličanstven način, trofejem šampiona Crne Gore'' - kazao je za naš sajt 210cm visoki igrač.

Finala crnogorskog plej-ofa 2016. i 2017. godine promovisali su Mornar u ozbiljnog konkurenta Budućnosti. Iako Barani u tim prilikama nisu uspjeli da se popnu na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja, postali su svjesni da se protiv Podgoričana može, te da je samo pitanje vremena kada će doći njihovih pet minut. I, ko čeka - taj dočeka!

''Kada pričamo o rivalitetu između nas i Budućnosti posljednjih godina, rezultati su uvijek bili približni, iako su oni na papiru bili veliki favoriti. Posljednja dva finala kupa su riješena u posljednjem minutu, bukvalno je jedan šut odlučivao o pobjedniku i, iskreno, ostaje žal što makar jedan nije završio u našoj riznici. Prije dvije godine u finalu plej-ofa rezultat je bio 3:1 u seriji, a tada smo u Baru izgubili meč trojkom sa zvukom sirene. Prošle sezone 3:2 za Budućnost, a imali smo i šut za titulu. Upravo ti rezultati su nam dokazali da ne treba da ih se bojimo i da možemo da ispišemo istoriju u skorije vrijeme. Ove godine znali smo da nas čeka velika borba za titulu i to protiv šampionske ekipe Aba lige koja je obezbjedila Evroligu sljedeće godine. Sama ta činjenica donosi još težinu trofeju koji je sada u našem gradu'' - rekao nam je 32-godišnji bek, na šta se Radoje nadovezao:

''Prve dvije utakmice finala smo igrali sjajno i pobijedili, a u trećoj smo se vratili iz ogromnog minusa i stigli čak do šuta za pobjedu. Vjerovali smo u titulu i ta treća utakmica nas nije obeshrabrila, štaviše, dodatno nas je motivisala. Kada sam prije susreta odluke u Baru kročio u ''Topolicu'' i vidio atmosferu, znao sam da ovog puta ne možemo izgubiti. Naše samopouzdanje je bilo ogromno, publika nam je bila šesti igrač, borili smo se žestoko i zasluženo uspjeli u onome što nikom ranije, mimo Budućnosti, nije pošlo za rukom.''

Ćalić je u osvajanju dva pehara imao različite uloge. 2013. je bio MVP kupa, jedan od nosioca igre Sutjeske, dok je u ovom Mornaru Pajov čovjek od povjerenja, igrač zadatka, koji za cilj ima da u određenim momentima utakmice ukroti najbolje igrače protivnika:

''Kup je specifično takmičenje u kojem se igra samo jedna utakmica i može doći do velikih iznenađenja, poput onog koje smo mi tada priredili sa ekipom koja je bila sastavljena samo od Nikšićana, što je možda jedinstven slučaj u svijetu. S druge strane, za titulu se igra veći broj utakmica i "teže je zaraditi". Zbog činjenice da smo savladlai ekipu koja je bila šampion Aba lige i budući evroligaš, teška srca dajem prednost tituli sa Mornarom. 31. maj je definitivno najradosniji dan u mojoj sportskoj karijeri'' - poentira veteran koji je, zanimljivo, do titule stigao iz 6. pokušaja (igrao uzastopnih 6 finala plej-ofa: jednom sa Zetom 2011, dva puta sa Sutjeskom i tri puta sa Mornarom)!

Sličnog mišljenja je i 29-godišnji Vujošević.

''I jedan i drugi trofej su mi veoma dragi, ali ovaj sa Mornarom ima posebnu draž. Ovdje sam počeo i proveo veći dio karijere i neopisivo sam srećan što sam član ove porodice u istorijskoj sezoni'' - ponosno ističe Radoje.