Milojica Zeković: ''Donesi dvije slike i krštenicu i sjutra na trening!''

Napisao:  Pročitano 1946 puta četvrtak, 16 novembar 2017 12:27

Žabljak je poznat po mnogo čemu: Durmitoru, Crnom jezeru, Bobotovom kuku, ljetnjem i zimskom turizmu, planinarenju, skijanju...ali definitivno ne po košarci i košarkašima.

Donedavno u ovom gradiću na sjeveru Crne Gore nisu postojala košarkaška igrališta, izuzev male školske sale i ponekog vanjskog terena, pa samim tim ni elementarni uslovi za razvoj talenta u ''igri pod obručima''.

Međutim, ko se jednom zaljubi u košarku, ta ljubav vremenom postane toliko snažna, jača od svih problema i prepreka, što ćemo kroz ovu priču vidjeti na primjeru Žabljačanina Milojice Zekovića.

''Košarku sam zavolio kao klinac. Da li zbog neverovatnih uspjeha reprezentacije ex Jugoslavije, ili je to jednostavno bila Božja volja, ne znam, znam samo da sam sve svoje slobodno vrijeme provodio ispod improvizovanog koša u mom selu u podnožju Durmitora'' - kazao nam je na početku intervjua naš današnji sagovornik.

Legenda kaže da je nekadašnji trener podgoričkog Ljubovića Momo Đurišić na ulici u Podgorici sreo krupnog dvometraša, zaustavio ga i kazao mu: ''Mali, donesi dvije slike i krštenicu i dođi sjutra na trening'' - tako je Milojica počeo da se ozbiljnije bavi košarkom.

''Po dolasku u Podgoricu radi daljeg školovanja, na uličnom basketu, upoznajem Ranka Velimirovića i on mi predlaže da odem na trening sa njegovom ekipom (Titograd sa trenerom Banom Vukićevićem) i baš tada upoznajem Moma Đurišića, koji me lako ubjeđuje da se priključim Ljuboviću i tada sve kreće svojim putem...'' - opisao nam je Zeković početak svoje košarkaške priče i nastavio:''U Ljuboviću sam se lako uklopio, bila je to talentovana grupa sa Aleksandrom Jelovcem, Gašom Vukčevičem, Mitrovićem i ostalim sjajnim momcima i košarkašima. Ostvarili smo zapažene rezultate u mlađim selekcijama na nivou Crne Gore!''

Milojica se spustio sa sjevera da bi počeo da igra košarku, a na sjever se vratio, nezamislivo u današnjem crnogorskom košarkaškom ambijentu, kako bi dalje napredovao! Sljedeća stanica u njegovoj karijeri bila je - Kolašin:

''U tom vremenu Gorštak iz Kolašina dominirao je sa svojom zlatnom generacijom na čelu sa Draženom Draškovićem, koji me je pozvao da se priključim toj ekipi na svim državnim prvenstvima! To su za mene zaista nezaboravni trenuci, ekipa nevjerovatnog talenta, predvođena Nebojšom Bogavcem, Vladom Šćepanovićem, Pejićem, Pekovićem, Todićem... Svi uspjesi koje smo ostvarili ostali su urezani u moju sportsku karijeru i život uopšte!''

Veliki timovi bivše Jugoslavije ipak nisu bili suđeni talentovanom Durmitorcu.

''Poslije iskustva u Kolašinu dobio sam poziv Partizana i trenera Gašića da dva puta po dvije sedmice odradim probne treninge u Beogradu, ali nažalost nijesam uspio da se nametnem tadašnjoj jakoj mladoj selekciji ove velike ekipe. Na kraju juniorskog staža je trebalo da odigram i jedan turnir mlađih selekcija za ekipu Jugoplastike u Italiji, ali zbog kriznih predratnih vremena, to se, nažalost, nije dogodilo'' - sa gorčinom u glasu konstatuje Zeković.

Košarkaška i životna džada 204cm visokog Žabljačanina odvela je u Bijelo Polje, potom Nikšić, Kraljevo, Kosovo, Bosnu, Sloveniju...

''Jugotes iz Bijelog Polja je imao odličnu seniorsku ekipu, sa visokim ambicijama. U takvoj konkurenciji bilo je teško izboriti za minute, tako da prije početka šampionata  prelazim u Temko iz Nikšića, klub braće Ćorovic. Divne dvije sezone! Poslije prve smo postali prvoligaši Srbije i Crne Gore, u nekadašnjem sistemu od 32 ekipe! Nezaboravni su derbiji sa Ibonom iz Nikšića pred 5000 navijača! Temko je bio tim ogromnog igračkog potencijala: Bogavac, Kovač, Bubanja, Dubljević, Sekulović, pod vođstvom odličnih trenera Mirka Baletića i Saše Avramovića. Zatim slijedi sezona u Ibonu iz Nikšića sa Marojevićem, Minićem, Vukosavljevićem, Jeretinom, Misiračom i trenerom Predragom Badnjarevićem. Tada smo završili 3. u jakoj Drugoj ligi i nažalost nismo uspjeli da se domognemo prvoligaškog društva. Potom sam nastupao u Slogi iz Kraljeva, gradu košarke, bugarskom Vidahimu, Drini iz Zvornika, slovenačkoj Rogli u tadašnjoj jakoj prvoj ligi...''

Najbolje i najplodnije godine igračke karijere nekadašnji krilni centar vezuje za Rumuniju.

''Tri sezone u Rumuniji su možda i najuspješnije u mojoj karijeri! Sa Asesoftom iz Ploieštija osvojio sam šampionat, nacionalni Kup i nastupao sam u Fiba Eurokupu, zajedno sa Igorom Đaletićem, a kasnije i sa Nikolom Bulatovićem, Kuzmanovićem, Ocokoljićem. Ta ekipa je osvojila i to evropsko takmičenje! Treću sezonu u Rumuniji proveo sam u Sibiju, sa kojim sam stigao do polufinala doigravanja za titulu. Tim sa divnom publikom, dvorana uvijek ispunjena do posljednjeg mjesta, divne uspomene'' - sa uzdahom se prisjeća Milojica.

Uslijedila su nevjerovatna igračka i životna iskustva u zemljama koje su po košarci poznate taman koliko i Žabljak!

''Poslije uspjeha u Rumuniji pošao sam u Bahrein, u ekipu Muharag! Nakon te sjajne avanture, pošao sam na Kipar, ali se nisam dogovorio sa Apoelom, pa sam na kraju završio na Islandu! Tri godine sam proveo u ekipama Hotur Tindastol i Skalagrimur, gdje sam postao jedan od 5 najbojih stranih igrača i strijelaca! Preko ljeta odlazim u Australiju i pokušavam nastaviti karijeru na tom dalekom kontinentu, ali poslije mjesec dana boravka stiže jako interesantna ponuda iz Francuske i moj povratak u Evropu'' - prepričao nam je Zeković jako interesantne epizode svoje košarkaške sage.

U Francusku je Milojica stigao prije sedam godina i u njoj je ''pustio korijene''.

''Već tada su u Francuskoj igrali moji najbolji prijatelji Nebojša Bogavac i Sreten Čabarkapa, tako da sam imao prave informacije da je najbolja odluka pridružiti im se u zemlji romantike, sira i vina'' - sa osmjehom nam govori Milojica i dodaje: ''Prva sezona u N1 (treća liga), ekipa Angers, potom Valenseger i na kraju šest divnih igračkih godina u Birsak Anjonu. Iako nikada nijesam razmišljao da ću igrati aktivno do 41 godine, uz ove momke i ljude u klubu to je bilo uživanje! U Brisaku smo prešli veliki put i napravili sjajne rezultate: iz N3 smo promovsani u N2, potom i u N1, a uspjeli smo da osvojimo i Kup Francuske drugog po nivou takmičenja u ovoj zemlji, nezaboravno zaista!''

Kada je navršio 41. ljeto Milojica je kazao: ''Assez, c'est la fin, toliko od mene.'' Patike je okačio o klin, ali se odmah prezuo u cipele za pokraj aut linije!

''Kada sam odlučio da stavim tačku na aktivno igranje, predsjednik kluba Žil Mase, inače moj veliki prijatelj, predložio mi je da se okušam u trenerskom poslu. I eto me u trenerskom ruhu, u funkciji pomoćnika mladog i ambicioznog trenera Morgana Belnoua. Drugačije, novo iskustvo, ali mogu konstatovati da sam veoma zadovoljan za sada'' - ubijeđen je Milojica u ispravnost svojih odluka.

Za kraj intervjua Milojica nam je otkrio svoje dalje lične i profesionalne planove i kazao da se u domovinu uvijek sa zadovoljstvom vraća, po energiju koju mu donosi svježi durmitorski vazduh:

''Što se daljih planova tiče na prvom mjestu bih želio da zasnujem porodicu i realizujem se i u tom pogledu. Sve ove godine sam proveo ''u pokretu'' i nisam imao vremena za to, sada mi je porodica prioritet! Profesionalno se nadam da ću ostati u trenerskim vodama, jer smatram da dio svog sportskog znanja i iskustva mogu prenijeti nekim novim košarkaškim generacijama! U Crnu Goru se uvjek rado vraćam. Familija, prijatelji, zavičaj i taj čisti durmitorski vazduh daju mi snagu za nove životne i sportske uspjehe!''

Nije izostala ni zahvalnica našem portalu.

''Prija, lijep je osjećaj nama koji smo već 20 godina po bijelom svijetu kada vidimo da nijesmo skroz zaboravljeni u svojoj domovini. Mislim da to zaslužuju svi naši ljudi koji dostojno i ponosno prestavljaju svoju zemlju!'' - zaključio je Milojica, uz izvinjenje ako je u svojoj priči nekoga zaboravio da pomene.

ERSTE liga

6. kolo:

S.centar - Ulcinj 59:102
Teodo - Sutjeska 73:68
Danilovgrad - Lovćen 47:71
Jedinstvo - Ibar 74:87


Tabela:

1. Ulcinj 6 6 0 12
2. Sutjeska 6 5 1 11

3. Lovćen 5 4
 1 9
4. Teodo 5 3 2 8

5. Danilovgrad 5 2 3 7

6. Ibar 5 2 3 7

7. Jedinstvo 6 1 5 7

8. S. centar 5 1 4 6

9. Primorje 5 
0 5 5